Search form

Izlazak 19

Dolazak u Sinajsku pustinju

1Tri mjeseca nakon izlaska sinova Izraelovih iz egipatske zemlje, toga istog dana, dođoše u Sinajsku pustinju. 2Oni su bili krenuli od Refidima, došli u Sinajsku pustinju i utaborili se u pustinji. Ondje, pred gorom, bio se utaborio Izrael.

3I kad Mojsije uziđe k Bogu, povika mu Gospodin s gore: »Ovo kaži kući Jakovljevoj i objavi sinovima Izraelovim: 4Vidjeli ste kako sam postupao s Egipćanima, kako sam vas nosio na orlovim krilima i doveo vas ovamo k sebi. 5Ako sada budete vjerno slušali moju riječ i držali moj zavjet, bit ćete moja osobita svojina između svih naroda, jer moja je sva zemlja, 6i bit ćete mi svećeničko kraljevstvo i svet narod. To su riječi što ćeš ih kazati sinovima Izraelovim«.

7Mojsije dođe, sazva starješine naroda, i priopći im sve te riječi, koje mu je zapovjedio Gospodin. 8Sav narod odgovori jednoglasno: »Sve što zapovijeda Gospodin, činit ćemo!« Kad Mojsije dojavi Gospodinu odgovor naroda, 9reče Gospodin Mojsiju: »Evo, ja ću doći k tebi u gustim burnim oblacima, da narod čuje kad budem s tobom govorio, i da ti vjeruje zauvijek.« Mojsije priopći Gospodinu odgovor naroda.

10Tada reče Gospodin Mojsiju: »Idi k narodu i daj da se posveti danas i sutra! Neka opere svoje haljine, 11i neka bude spreman prekosutra! Jer će prekosutra sići Gospodin na Sinajsku goru pred očima svega naroda. 12Označi narodu unaokolo među i zapovjedi: Čuvajte se da ne uziđete na goru ili da se i samo ne dotaknete njezina podnožja! Sve što se dotakne gore, mora poginuti. 13Nijedna se ruka ne smije onda toga dotaknuti; jer tko se dotakne, treba ga kamenovati ili ustrijeliti. Bio čovjek ili živinče, ne smije ostati na životu. Istom kad zatrubi ovnov rog, smije se uzići na goru.« 14Nato siđe Mojsije s gore k narodu i dade da se posveti narod, i opraše svoje haljine. 15Onda zapovjedi narodu: »Budite spremni prekosutra! Ne približite se ženi!«

16Trećega dana, kad osvanu jutro, zagrmješe gromovi i zasijevaše munje. Teški se oblaci nadviše nad gorom, i odjeknu glas trube veoma jak. Sav narod, što je bio u taboru, zadrhta. 17Mojsije povede narod iz tabora ususret Bogu, i narod se smjesti na podnožju gore. 18Gora Sinaj bila je sva dimom ovijena, jer je bio Gospodin u ognju sišao na nju. Dim se je iz nje dizao kao dim iz peći. Sva se je gora jako tresla. 19Glas trube bivao je sve jači. Mojsije je govorio i Bog mu je odgovarao u gromu. 20I kad je bio Gospodin sišao na vrh gore Sinaja, pozva Gospodin Mojsija na vrh gore. Mojsije uziđe. 21I Gospodin zapovjedi Mojsiju:

»Siđi dolje i opomeni narod da se ne probijaju do Gospodina, da ga vidi! Inače bi ih mnogo poginulo. 22I sami svećenici, koji se inače smiju približiti Gospodinu, moraju se posvetiti, da ih Gospodin ne uništi.«

23Mojsije odvrati Gospodinu: »Narod ne može uzići na goru Sinaj jer si nas ti opomenuo da omeđimo goru i da proglasimo da se njoj ne smije približiti.«

24A Gospodin mu odvrati: »Siđi dolje i dođi opet gore s Aronom! Ali svećenici i narod ne smiju provaliti među, da se popnu do Gospodina. On bi ih inače uništio.«

25Mojsije dakle siđe k narodu i sve mu dojavi.

Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta

© Hrvatsko biblijsko društvo, Ratkajev prolaz 2, Zagreb, www.hbd.hr

More Info | Version Index