Search form

Izlazak 9

Peto, šesto i sedmo zlo

1Sad zapovjedi Gospodin Mojsiju: »Idi k faraonu i zapovjedi mu: Ovako govori Gospodin, Bog Hebrejâ: Pusti moj narod, da mi služi! 2Ako ga ne htjedneš pustiti i još ga dulje budeš zadržavao, 3Gospodnja će ruka ošinuti tvoju stoku u polju, konje, magarce, deve, goveda i ovce veoma teškom kugom. 4A Gospodin će razlikovati izraelsku stoku od egipatske stoke, tako da od svega što pripada sinovima Izraelovim ne će poginuti ni jedan komad.« 5Gospodin odredi i rok, kad reče: »Sutra će već Gospodin učiniti da to dođe na zemlju.« 6Sljedećeg dana učini to Gospodin doista: Sva stoka uginu. Od izraelske stoke ne uginu ipak ni jedan komad. 7Kad se faraon raspita, izađe na vidjelo da od izraelske stoke ne uginu ni jedan komad. Ipak faraonovo srce ostade tvrdo, i on ne pusti naroda.

8Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju i Aronu: »Uzmite pune pregršti pepela iz peći! Neka ga Mojsije pred faraonovim očima razaspe prema nebu! 9I postat će on sitan prah po svoj egipatskoj zemlji, a od njega će nastati mjehuri što će se pretvarati u čireve na ljudima i na stoci po svoj egipatskoj zemlji.« 10Oni uzeše pepela iz peći i stupiše pred faraona, i Mojsije ga razasu prema nebu. I nastadoše mjehuri, što se provališe u čireve na ljudima i na stoci. 11A čarobnjaci se ne mogoše pokazati pred Mojsijem od čireva, jer su se mjehuri bili pojavili na čarobnjacima, kao na svim Egipćanima. 12Ipak Gospodin otvrdnu srce faraonu, i on ih ne posluša, kao što je bio Gospodin unaprijed kazao Mojsiju.

13Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju: »Stupi sutra rano pred faraona i reci mu: Ovako govori Gospodin, Bog Hebreja: Pusti moj narod, da mi služi! 14Jer ću ovaj put učiniti da dođu sva moja zla na tebe, na tvoje sluge i narod, da spoznaš da nitko nije na svoj zemlji kao ja. 15Premda sam već dosad bio mogao pružiti ruku i tebe s tvojim narodom udariti kugom, da te više ne bude na zemlji, 16ostavio sam te ipak namjerno na životu, da osjetiš moju moć i da se moje ime slavi po svoj zemlji. 17Ako još dalje budeš zadržavao moj narod i ako ga ne pustiš, 18ja ću sutra u ovo doba pustiti veoma tešku tuču, kakve nije bilo u Egiptu od onoga dana kad postade do danas. 19Pošalji dakle i skupi na sigurno svoju stoku i sve što imaš u polju! Svi ljudi i životinje, što se zateknu u polju i ne zaklone se pod krov, izginut će kad padne tuča na njih.« 20Tko se od faraonovih slugu pobojao Gospodnje prijetnje, skupi svoju družinu i svoju stoku u kuće na sigurno. 21A tko nije mario za Gospodnju prijetnju, ostavi svoju družinu i svoju stoku u polju. 22Gospodin dakle zapovjedi Mojsiju: »Pruži svoju ruku prema nebu, da po svoj egipatskoj zemlji padne tuča na ljude i na stoku i na sve bilje po polju u egipatskoj zemlji.«

23I Mojsije pruži svoj štap prema nebu, i Gospodin pusti gromove i tuču. Munje su padale na zemlju, i Gospodin je pustio da se obori tuča na egipatsku zemlju. 24Padala je tuča, i munje su se neprestano miješale s tučom; bilo je tako strašno kako nije još nitko nikada doživio u egipatskoj zemlji otkad su u njoj nastanjeni ljudi. 25Tuča potuče sve po svoj egipatskoj zemlji, što je bilo u polju, od čovjeka do životinje. I uništi tuča sve bilje po polju i polomi sve drveće. 26Samo u gošenskoj zemlji, gdje su prebivali Izraelovi sinovi, ne pade tuča.

27Tada posla faraon i dozva Mojsija i Arona i reče im: »Sagriješih ovaj put, Gospodin je u pravu. A ja i moj narod krivi smo. 28Pomolite se Gospodinu! Više je nego dosta toga strašnoga groma i tuče. Pustit ću vas! Ne trebate više ovdje ostati.«

29Mojsije mu odgovori: »Čim izađem u grad, raširit ću svoje ruke Gospodinu. Tada će prestati gromovi i ne će više padati tuča, da spoznaš da je zemlja Gospodnja. 30Ali znam dobro da se vi, ti i tvoje sluge, još ne bojite Gospodina Boga.«

31Tako propade lan i ječam. Jer je ječam bio već u klasu i lan u cvijetu. 32A pšenica i raž ne propadoše jer poslije dolaze.

33Mojsije dakle ode od faraona van u grad i raširi svoje ruke Gospodinu. Tada prestadoše gromovi i tuča. I dažd nije više padao na zemlju. 34Kad vidje faraon da prestadoše dažd, tuča i gromovi, ustraje u svojemu grijehu i otvrdnu svoje srce, on kao i njegove sluge. 35Srce faraonovo ostade tvrdo, i on ne pusti Izraelove sinove, kao što je bio unaprijed kazao Gospodin preko Mojsija.

Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta

© Hrvatsko biblijsko društvo, Ratkajev prolaz 2, Zagreb, www.hbd.hr

More Info | Version Index