Search form

Postanak 19

Propast Sodome. Lotovo izbavljenje

1Kad oba anđela uvečer dođoše u Sodomu, upravo je tad sjedio Lot na sodomskim vratima. Čim ih Lot ugleda, ustade pred njima, pokloni se sve do zemlje 2i reče: »Molim vas, gospodo, svratite u kuću svojega sluge, da prenoćite i operete svoje noge! Sutra rano možete onda uraniti i nastaviti svoj put.« A oni rekoše: »Ne, mi ćemo prenoćiti vani.« 3Ali on navali i prisili ih, pa oni svratiše k njemu i dođoše u njegovu kuću. On im tad zgotovi večeru i dade ispeći beskvasnih pogača, i oni jedoše. 4Ali prije nego otiđoše da legnu, opkoliše ljudi grada Sodome kuću, mlado i staro, sav narod do posljednjega čovjeka.

5Oni pozvaše Lota i rekoše mu: »Gdje su ljudi što večeras dođoše k tebi? Izvedi nam ih, da ih spoznamo!«

6Tada Lot izađe k njima pred vrata, a vrata zatvori za sobom 7i reče: »Ne činite takva zla, braćo moja! 8Evo imam još dvije kćeri, koje ne spoznaše muža. Njih ću vam izvesti pa činite s njima što vam je drago! Samo ne dirajte ove ljude; jer uđoše u sjenu mog krova!«

9Ali oni viknuše: »Odstupi odatle!« i rekoše: »Ovaj dođe ovamo kao došljak i sad hoće da nam sudi. Sad ćemo tebi učiniti još gore nego njima!« I navališe silom na čovjeka, na Lota, i primicali se sve bliže, da razbiju vrata.

10Tad ona dva čovjeka pružiše svoje ruke i uvukoše Lota k sebi u kuću i zatvoriše vrata. 11A ljude pred kućnim vratima, malo i veliko, udariše sljepoćom, tako da su se uzalud mučili da nađu vrata.

12Nato dva čovjeka rekoše Lotu: »Ako imaš ovdje još koga svoga, zeta, svoje sinove i kćeri, ili koga još drugoga u gradu, izvedi ih iz ovoga mjesta! 13Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto. Teška se tužba digla protiv njih pred Gospodinom. Zato nas posla Gospodin, da ih zatremo.«

14Tada Lot izađe van i porazgovara sa svojim zetovima, koji su se bili oženili njegovim kćerima, i reče: »Ustajte! Izađite iz ovoga mjesta; jer će Gospodin zatrti ovaj grad!« Ali su njegovi zetovi mislili da se on samo šali.

15Kad je svanulo, navališe anđeli na Lota da se požuri, i rekoše: »Ustani! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri, što su još kod kuće, da i ti ne pogineš zbog krivnje toga grada!« 16Kad se je on još uvijek skanjivao, uzeše ljudi za ruku njega, njegovu ženu i obje njegove kćeri. Jer je Gospodin htio da ga poštedi. 17Oni ga izvedoše van i pustiše ga tek pred gradom. Dok su ih vodili van, reče jedan: »Bježi, jer ti se radi o životu! Ne obaziri se i ne zaustavljaj se nigdje u toj nizini Jordana! Bježi u goru, da i ti ne pogineš!«

18Lot im odgovori: »Nemoj tako, Gospodine! 19Zacijelo tvoj sluga nađe milost u tvojim očima, i veliko mi iskazuješ milosrđe kad hoćeš da mi spasiš život. Ali ja ne smijem bježati u goru. Mogla bi me pritom lako zadesiti nesreća, pa bih poginuo. 20Eno, tamo je u blizini grad kamo bih mogao uteći. I malen je. Tamo bih htio uteći. On je malen. Tako bih ostao na životu.«

21On odgovori: »Neka bude! I u tom ću te poslušati; da ne razorim grad o kojem govoriš. 22Bježi brže tamo; jer ne mogu ništa činiti dok onamo ne stigneš!« Zato je prozvan taj grad Soar.

23Sunce je upravo granulo kad je Lot došao u Soar. 24Tada pusti Gospodin na Sodomu i Gomoru dažd sumpora i ognja, od Gospodina, s neba. 25I uništi te gradove, svu nizinu sa svim stanovnicima tih gradova i sve što je raslo na poljima. 26A kad se njegova žena iza njega obazre, postade stup od soli.

27Rano drugoga jutra ode Abraham na mjesto gdje je bio stajao pred Gospodinom. 28Kad se zagleda dolje na Sodomu i Gomoru i na svu pokrajinu one nizine, vidje kako se dim diže od zemlje kao dim iz peći. 29Bog se dakle spomenu Abrahama, kad je Bog zatirao gradove one nizine, i izvede Lota iz propasti, a uništi gradove u kojima je Lot prebivao. 30Lot ode od Soara dalje i nastani se sa svojim kćerima u gori; jer se bojao ostati u Soaru. I stanovao je u jednoj pećini s obje kćeri. 31Tad reče starija mlađoj: »Naš je otac star, a nema više nijednog čovjeka u zemlji koji bi htio općiti s nama, kako je običaj po svemu svijetu. 32Hajde da damo ocu vina, neka pije, pa da legnemo s njim, da po ocu dobijemo djecu!« 33I dadoše one noći ocu vina da pije; tada ode starija unutra i leže uz oca. A on ne opazi ni kako ona leže, ni kako ustade.

34Drugo jutro reče starija mlađoj: »Eto, ležala sam noćas uz oca. Dajmo mu da pije vina i ove noći! Onda pođi ti unutra i lezi uz njega, da po ocu dobijemo djecu!« 35Tako dadoše i te noći ocu vina da pije. Onda pođe mlađa i leže uz njega. A on ne opazi ni kako ona leže ni kako ustade.

36Zatrudnješe dakle obje kćeri Lotove od svojega oca. 37I starija rodi sina i nadjene mu ime Moab; on je otac današnjim Moapcima. 38I mlađa rodi sina i nadjene mu ime Ben Ami; on je otac današnjim Amoncima.

Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta

© Hrvatsko biblijsko društvo, Ratkajev prolaz 2, Zagreb, www.hbd.hr

More Info | Version Index