Search form

Postanak 3

Istočni grijeh

1Zmija je bila lukavija od svih životinja zemaljskih što ih je bio učinio Gospodin Bog. Ona reče ženi: »Je li doista kazao Bog da ne smijete jesti ni s kojeg drveta u vrtu?«

2Žena odgovori zmiji: »Od plodova drveća u vrtu smijemo jesti. 3Samo od plodova drveta što stoji usred vrta zapovjedio je Bog: Od toga ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, inače morate umrijeti.«

4Zmija odvrati ženi: »Nikako ne ćete umrijeti. 5Štoviše, zna Bog da će vam se otvoriti oči čim s njega budete jeli, i da ćete postati kao Bog, kad spoznate što je dobro i zlo.«

6Sada istom vidje žena kako je plod drveta dobar za jelo i ugodan za pogled, i kako je plod drveta poželjan, jer daje spoznaju. I ona uze od njegova ploda i pojede. I mužu svojemu, koji je bio uz nju, dade od njega; i on također pojede. 7Tada se oboma otvoriše oči i oni opaziše da su bili goli. Zato spletoše smokvino lišće i načiniše sebi od njega pregače. 8A kad začuše sušanj korakâ Gospodina Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog vjetrića, sakriše se oni, Adam i njegova žena, pred Gospodinom Bogom među grmljem u vrtu.

9A Gospodin Bog zovnu Adama i upita ga: »Gdje si?«

10On odgovori: »Kad začuh sušanj koraka tvojih u vrtu, uplaših se, jer sam gol. Zato se sakrih.«

11Tad on upita: »Tko ti kaza da si gol? Da nisi možda jeo s drveta s kojega ti zabranih jesti?«

12Adam odgovori: »Žena, koju si mi dao za družicu, dade mi s drveta, i jedoh.«

13I Gospodin Bog upita ženu: »Zašto si to učinila?« Žena odvrati: »Zmija me zavede; zato sam jela.«

14Tada reče Gospodin Bog zmiji:

»Zato što si to učinila,

da si prokleta među svom stokom

i svim životinjama zemaljskim!

Na trbuhu ćeš svome puzati

i prah ćeš jesti sve dane svojega života.

15Neprijateljstvo ću staviti

između tebe i žene,

između roda tvojega i roda njezina.

On će ti satrti glavu,

a ti ćeš mu raniti petu.«

16Ženi reče:

»Mnoge ću ti muke zadati kad zatrudniš.

U bolovima ćeš rađati djecu,

a ipak ćeš žudjeti muža svojega,

koji će ti biti gospodar.«

17Adamu reče:

»Zato što si popustio molbi svoje žene

i jeo s drveta za koje sam ti zapovjedio da s njega ne smiješ jesti,

zato neka je prokleta zemlja zbog tebe.

S mukom ćeš se od nje hraniti sve dane života svojega.

18Trnje i korov rađat će ti,

i ti ćeš jesti poljsko zelje.

19U znoju ćeš lica svojega jesti kruh

dok se ne vratiš u zemlju od koje si uzet.

Jer si prah i u prah se vraćaš.«

20Adam nadjenu ženi svojoj ime Eva; jer postade mati svima živima. 21A načini Gospodin Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože i obuče ih u njih.

22Tada reče Gospodin Bog: »Eto, čovjek sad postade kao jedan od nas, tako da spoznaje što je dobro i zlo. Da sada samo on ne pruži ruku svoju i također ne uzme s drveta života i jede i vječno živi!«

23Zato ga izagna Gospodin Bog iz vrta edenskog, da obrađuje zemlju od koje je bio uzet. 24I kad je bio izagnao Adama, postavi istočno od vrta edenskog kerubine s mačem, iz kojega se vijao plamen, da čuvaju put drvetu života.

Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta

© Hrvatsko biblijsko društvo, Ratkajev prolaz 2, Zagreb, www.hbd.hr

More Info | Version Index